Novo istraživanje pronalazi bolji način izračunavanja stvarne starosti pasa
Možda mislite da znate koliko vaš pas ima godina - kako se približno odražava njihova dob u ljudskim godinama. Ali, stvarno? Neki istraživači misle da smo cijelo vrijeme pogrešno računali dob pasa. U novom studijskom radu objašnjavaju zašto.
Psi su neki od omiljenih ljudskih četveronožnih prijatelja, ali iako su odani i dragi suputnici, životni vijek im je, nažalost, puno kraći od našeg.
Ipak, razumijevanje što znači dob psa, u smislu njegovog razvoja i životne faze, može biti teško.
Tradicionalno su ljudi pretvarali pseće godine u ljudske godine procjenjujući da je 1 pseća godina jednaka 7 ljudskih godina. Ali ovo možda uopće nije točno.
Američko veterinarsko medicinsko udruženje tvrdi da starenje nije jasno određeno. Oni preporučuju da, umjesto pretvaranja dobi, ljudi koji žive s psima traže specifične znakove tjelesnog razvoja i starenja kako bi bolje razumjeli životnu dob svog psećeg suputnika.
Sada je tim istraživača - predvođen prof. Treyem Idekerom, genetičarom sa Sveučilišta u Kaliforniji, San Diego - razvio precizniju metodu izračuna starosti psa i prevođenja u ljudske godine.
Ova metoda, koju istražitelji objašnjavaju u studijskom radu objavljenom na mreži prije tiska na bioRxiv, uključuje ispitivanje kako suptilni kemijski pomaci u tijelu utječu na ekspresiju gena tijekom vremena. Taj je postupak poznat pod nazivom metilacija DNA.
Ove suptilne kemijske modifikacije igraju ključnu ulogu u starenju čovjeka, a prisutne su i kod životinja.
Psi su izvrsni kandidati za usporedbu biološkog starenja jer dijele naše okruženje i često primaju slične medicinske tretmane zbog sličnih zdravstvenih problema.
8 tjedana za pse poput 9 mjeseci za ljude
U trenutnoj studiji istraživači su se usredotočili na jednu pasminu: labradorski retriveri. To im je omogućilo preciznije usporedbe pasjih i ljudskih godina, jer je eliminiralo moguće inherentne razlike u starenju različitih pasmina pasa.
Tim je tražio promjene u obrascima ekspresije gena kod 104 retrivera labradora u dobi između 4 tjedna i 16 godina, što veterinari obično smatraju časnom starošću pasa.
Zatim su istražitelji usporedili ove obrasce s onima na ljudima. Otkrili su da se i kod ljudi i kod labradora određene mutacije ekspresije gena javljaju na sličan način među genima koji igraju ulogu u razvojnim procesima.
Na temelju ovog zapažanja, tim vjeruje da su neki aspekti starenja vjerojatno dio razvojnog procesa.
"Iako se biologija starenja u povijesti smatrala odvojenom od razvojne, njihova snažna povezanost, ovdje demonstrirana, podržava model u kojem su barem neki aspekti starenja nastavak razvoja, a ne zaseban proces", pišu istraživači u svom studijskom radu.
Štoviše, kada su uspoređivali brzinu metilacije DNA u labradora s onom kod ljudi, istraživači su uspjeli uskladiti starost pasa s ljudskom dobom. Izračun se, međutim, pokazao prilično složenim.
Formula koju su istražitelji razvili uključuje određivanje prirodnog logaritma dobi psa, množenjem toga sa 16 i dodavanjem 31. Kalkulator može pomoći u izradi prirodnog logaritma.
Prema ovom računanju, razvoj šteneta starog 8 tjedana približno je jednak razvoju 9-mjesečne ljudske bebe. Kao što istraživači objašnjavaju u svom radu:
„Otprilike 8 tjedana u pasa (0,15 godina) [u prijevodu] na približno 9 mjeseci u ljudi (0,78 godina), što odgovara fazi dojenčadi kada mliječni zubi niču i kod štenaca i kod beba. Za starije osobe, očekivani životni vijek labrador retrivera, 12 godina, ispravno preveden na svjetski životni vijek ljudi, 70 godina. "
U budućnosti se istraživači nadaju da će svoju studiju nastaviti dalje, istražujući zašto se obrasci starenja mogu razlikovati među psima i pasminama, što dovodi do toga da neki psi razvijaju određene zdravstvene probleme puno ranije u životu od drugih.
