Kako bi "škakljanje" uha moglo spriječiti dobnu bolest
Novo istraživanje sugerira da bi korištenje kontroliranih električnih struja za stimuliranje određenih dijelova uha moglo prilagoditi metaboličku ravnotežu u tijelu, smanjujući tako rizik od zdravstvenih problema povezanih s dobi.
Stimulacija vagusnog živca praksa je koja je u posljednje vrijeme privukla veliku pozornost medicinskih istraživača.
Vagusni je živac najduži od živaca koji povezuju mozak s drugim dijelovima tijela. Pruža izravnu vezu između mozga i crijeva, a također djeluje i s parasimpatičkim živčanim sustavom.
Parasimpatički živčani sustav i simpatički živčani sustav zajedno čine autonomni živčani sustav koji regulira automatske tjelesne funkcije, poput disanja i otkucaja srca.
Iz tih razloga istraživači su istražili korištenje stimulacije vagusnog živca za potporu zdravlju smanjenjem upale, poboljšanjem krvnog tlaka, pa čak i borbom protiv anksioznosti.
Stimulacija vagusnog živca često zahtijeva kiruršku intervenciju, u kojoj liječnici ugrađuju male elektrode u različita područja tijela - obično vrat - kako bi mogli isporučiti električne podražaje.
Međutim, jedan nastavak vagusnog živca, koji doseže neke dijelove kože vanjskog uha, pristupačniji je od ostalih. Liječnici mogu stimulirati ovu granu vagusnog živca bez potrebe za implantatima.
Nedavno su istraživači sa sveučilišta u Leedsu i Glasgowu - obojica u Ujedinjenom Kraljevstvu, odlučili saznati mogu li poboljšati aktivnost autonomnog živčanog sustava tako što će "golicati" te dijelove uha malim valovima električne struje.
"Uho je poput prolaza kroz koji možemo petljati s metaboličkom ravnotežom tijela, bez potrebe za lijekovima ili invazivnim postupcima", kaže glavna autorica Beatrice Bretherton, dr. Sc.
Istraživači su pretpostavili da bi ponovno uravnoteženje aktivnosti autonomnog živčanog sustava moglo potaknuti opće zdravlje i dobrobit. Također su vjerovali da bi mogao spriječiti razvoj određenih dobnih uvjeta, uključujući visoki krvni tlak, bolesti srca i fibrilaciju atrija.
Dvotjedna terapija poboljšava san i raspoloženje
Istraživači su razvili terapiju koju nazivaju "transkutana stimulacija vagusnog živca", koja djeluje isporučujući male električne podražaje vagusnom živcu kroz njegovu granu u koži vanjskog uha.
U svom studijskom radu - koji se pojavljuje u časopisu Starenje - istražitelji objašnjavaju da kako pojedinac stari, njihov parasimpatički i simpatički živčani sustav postaje neuravnotežen, s tim da jedan počinje biti aktivniji od drugog. Ta neravnoteža doprinosi većoj ranjivosti na zdravstvene probleme kasnije u životu.
Sadašnje istraživanje uključivalo je tri različite studije, od kojih su sve regrutirale sudionike u dobi od 55 godina i više koji nisu imali hipertenziju (visoki krvni tlak), bolesti srca, dijabetes ili epilepsiju na početku. U prvom istraživanju, skupina od 14 sudionika primila je jednu sesiju transkutane stimulacije vagusnog živca i jednu sesiju simulirane stimulacije živaca.
U drugoj studiji istraživači su radili s 51 sudionikom koji se složio poduzeti samo jednu sesiju transkutane stimulacije vagusnog živca. Konačno, u trećoj studiji, 29 sudionika dobivalo je stimulaciju vagusnog živca svakodnevno tijekom 2 tjedna.
Prve dvije studije omogućile su istraživačima da definiraju stope odgovora sudionika, pružajući im dublji uvid u to kako bi stimulacija vagusnog živca putem uha utjecala na zdravlje.
Tim je otkrio da je dvotjedna terapija pomogla pojačati aktivnost parasimpatičkog živčanog sustava, istovremeno smanjujući aktivnost simpatičkog živčanog sustava, poboljšavajući tako ravnotežu funkcije autonomnog živčanog sustava.
Neki od sudionika studije također su izvijestili o poboljšanju svog sna, raspoloženja i ukupne kvalitete života.
"Vjerujemo da su ovi rezultati samo vrh ledenog brijega", napominje Bretherton, dodajući: "Uzbuđeni smo što ćemo dalje istražiti učinke i potencijalne dugoročne koristi svakodnevne stimulacije uha, jer smo vidjeli sjajan odgovor na liječenje daleko."
Terapija može 'napraviti veliku razliku'
Tim dodaje da bi poboljšanje ravnoteže autonomnog živčanog sustava moglo čak pomoći u smanjenju rizika od smrtnosti, a moglo bi smanjiti i potrebu za lijekovima ili medicinskom skrbi, jer smanjuje šanse osobe da razvije starosne bolesti.
Štoviše, istraživači su primijetili da su sudionici koji su imali najveću neravnotežu autonomnog živčanog sustava na početku imali najviše koristi od terapije "škakljanja" uha, jer su vidjeli najznačajnija poboljšanja u dobrobiti.
Sljedeći koraci odavde su, kako kaže tim, otkriti koji će ljudi najvjerojatnije imati koristi od transkutane stimulacije vagusnog živca i vidjeti kako bi ovaj oblik terapije mogao poboljšati različite aspekte zdravlja kasnije u životu.
"Vjerujemo da ova stimulacija može bitno promijeniti živote ljudi, a sada se nadamo da ćemo provesti daljnja istraživanja kako bismo utvrdili može li [transkutana stimulacija vagusnog živca] imati koristi od više poremećaja."
Su-viša autorica dr. Susan Deuchars
