Istraživači osmišljavaju test za autizam koji više odgovara djeci
Postojeće metode dijagnosticiranja autizma u djece koriste se upitnicima i procjenama psihologa. Međutim, ove metode mogu biti stresne za one u mladoj dobi. Novo istraživanje sada predlaže jednostavan test bez stresa koji jednostavno prati pogled.
"Trenutni pristupi utvrđivanju ima li netko autizam zapravo nisu prilagođeni djeci", napominje Mehrshad Sadria, koja trenutno pohađa magisterij na Sveučilištu Waterloo u Kanadi.
Sadria i kolege bili su zauzeti traženjem alternativnog načina dijagnosticiranja autizma - što stručnjaci nazivaju poremećajem iz autističnog spektra (ASD) - rano u životu.
Istraživači objašnjavaju da bi rana dijagnoza mogla pomoći pojedincima da identificiraju metode suočavanja sa simptomima koji bi mogli utjecati na njihovu dobrobit od malih nogu, a to bi moglo osigurati bolju kvalitetu života u budućnosti.
„Naša metoda omogućuje lakše postavljanje dijagnoze i manju mogućnost pogrešaka. Nova tehnika može se koristiti u svim dijagnozama ASD-a, ali vjerujemo da je posebno učinkovita za djecu “, dodaje Sadria.
Istraživači objašnjavaju kako su provjerili bolju dijagnostičku metodu i što ta metoda uključuje u studijskom radu koji se pojavljuje u časopisu Računala u biologiji i medicini.
Važnost kontrolnog pogleda
U svom radu istraživači napominju da su osmislili novu vrstu dijagnostičke metode koja se temelji na određenim aspektima koji su tipični za autistične osobe. Točnije, čini se da autistični ljudi procjenjuju tuđa lica na vrlo prepoznatljiv način.
"[T] on je otkrio pažnju s kojom osobe s ASD-om orijentiraju i usmjeravaju na lica, kao i maniri kojima vizualno istražuju lica i tumače informacije o pogledu, izgleda da pokazuju karakteristike koje se razlikuju od pojedinaca s [tipičnim razvojem]", autori studije pisati.
Polazeći od ove premise, istražitelji su vjerovali da bi mogli koristiti ovaj specifični način ocjenjivanja lica kako bi rano utvrdili osobine autizma.
Kako bi oboje razvili ovu novu dijagnostičku metodu i otkrili kako točno autistična djeca mogu različito gledati na lica u usporedbi s neurotipskim vršnjacima, istraživači su radili sa skupinom od 17 autistične djece (prosječne starosti 5,5 godina) i 23 neurotipske djece (s prosječna dob od 4,7 godina).
"Svi roditelji ili zakonski staratelji dali su svoj pisani informirani pristanak [za djecu] da sudjeluju u studiji u skladu s načelima objašnjenim u Helsinškoj deklaraciji", napominju autori u svom radu.
Tim je svakom djetetu pokazao 44 fotografije s različitim licima, od kojih su svaku prikazali na 19-inčnom zaslonu koji su spojili na sustav za praćenje oka. Ovaj specijalizirani sustav uspio je locirati kamo je pogled svakog djeteta prvo krenuo i do kojih točaka lica njihov pogled zatim putovao.
Istražitelji su se usredotočili na sedam ključnih područja interesa na koja bi dječji pogled mogao usmjeriti pozornost pri proučavanju lica na ekranu. To su bili: ispod desnog oka, na desnom oku, ispod lijevog oka, na lijevom oku, na nosu, na ustima i na drugim dijelovima zaslona.
Istraživači primjećuju da su u usporedbi s neurotipičnom djecom autistična djeca koja su sudjelovala u ovom istraživanju provodila puno više vremena proučavajući usta i znatno manje vremena gledajući oči.
Štoviše, tim je uspio smisliti četiri različita načina procjene pogleda tipičnog za autistično dijete. Bilo im je korisno pogledati:
- broj područja interesa na licu koje je dijete gledalo i gledalo
- koliko je često dječji pogled preusmjerio treće područje interesa kada gleda s jednog područja interesa na drugo
- kako su brzo prelazili s jednog područja interesa na drugo
- koliko se činilo važnim jedno područje interesa u njihovoj procjeni lica, sudeći prema tome koliko su često gledali u njegovu smjeru
‘Riječ je o tome kako dijete gleda na sve’
Istražitelji tvrde da bi "test pogleda" za malo dijete bio mnogo manje stresan od trenutnih dijagnostičkih preferencija.
"Djeci je puno lakše samo gledati nešto, poput animiranog lica psa, nego ispuniti upitnik ili biti ocijenjen od strane psihologa", kaže koautorica studije prof. Anita Layton, koja nadgleda Sadrijin rad kao student magistarskog studija.
"Također, izazov s kojim se suočavaju mnogi psiholozi jest taj što se ponekad ponašanje pogoršava s vremenom, pa dijete možda neće pokazivati znakove autizma, ali onda se nekoliko godina kasnije nešto pokaže", dodaje prof. Layton. Istraživač tvrdi da je ova nova dijagnostička metoda pouzdanija od tradicionalnih testova.
„Naša se tehnika ne odnosi samo na ponašanje ili na to je li dijete usredotočeno na usta ili oči. Riječ je o tome kako dijete gleda na sve. "
Prof. Anita Layton
