Pretilost: Istraživači identificiraju 4 podvrste

Istraživači su pretilost nazvali epidemijom, a mnogi naporno rade na razvoju rješenja. Ali postoji li jedan odgovor? Novo istraživanje sugerira da pretilost ima različite oblike i da isti pristup neće uspjeti za sve.

Potrebne su nam bolje klasifikacije pretilosti, naglašava nova studija.

Stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) pretilost nazivaju "globalnom epidemijom" na koju se treba pozabaviti ako želimo spriječiti njene štetne učinke.

Pretilost je glavni čimbenik rizika za mnoga druga zdravstvena stanja, uključujući dijabetes tipa 2, bolesti srca i razne vrste raka. Zbog toga je toliko važno pronaći učinkovit terapijski pristup.

Međutim, autori novog istraživanja, koje je uključivalo podatke tisuće ljudi s pretilošću, upozoravaju da ne postoji - i ne može biti - najbolji način liječenja.

Istraživači - sa Sveučilišta Brown iz Providencea u državi RI - pronašli su četiri različita podtipa pretilosti, a oni mogu bolje reagirati na različite pristupe.

"Vjerojatno ne postoji jedan čarobni metak za pretilost - ako postoji magični metak, to će biti drugačije za različite skupine ljudi."

Vodeća autorica prof. Alison Field

Poziv na personaliziraniji pristup

Profesor Field - koji vodi odjel za epidemiologiju u Brownu - zalaže se za bolju klasifikaciju pretilosti. Trenutna je dijagnoza, smatra ona, preširoka i zahtijeva poboljšanu diferencijaciju. To bi omogućilo liječnicima da identificiraju prave tretmane na individualnoj osnovi.

"Postoji zaista raznolika kombinacija ljudi koji se svrstavaju u jednu skupinu", kaže istraživač, dodajući: "Dijete koje postane vrlo pretilo do 5. godine bit će vrlo različito od nekoga tko se s vremenom i u 65. godini postupno udeblja je pretilo. "

"Moramo prepoznati tu raznolikost, jer bi nam mogla pomoći da razvijemo personaliziraniji pristup liječenju pretilosti", naglašava ona.

Nova otkrića koja se pojavljuju u časopisu Pretilost, rezultat je analize podataka 2.458 sudionika koji su podvrgnuti bariatrijskoj operaciji (mršavljenja) zbog pretilosti.

Sudionici su prošli operaciju želučane premosnice ili povezivanje želuca između ožujka 2006. i travnja 2009. Istraživači su ih regrutirali putem studije Longitudinalna procjena bariatrijske kirurgije.

4 podvrste pretilosti

Autori su promatrali psihološke varijable sudionika, uključujući obrasce prehrane, kao i povijest težine i razinu hormona, zajedno s drugim biološkim čimbenicima.

Prema prof. Fieldu, ovo je prvo istraživanje koje je uključivalo analizu ovih psiholoških elemenata.

Istraživači bi mogli identificirati četiri različite skupine ljudi s pretilošću, koristeći specijaliziranu statističku metodu za analizu podataka.

Prije operacije, oni iz prve skupine imali su povišenu razinu glukoze u krvi (šećera) i nisku razinu kolesterola lipoproteina visoke gustoće, koji se naziva "dobrim kolesterolom", jer pomaže u zbrinjavanju viška molekula masti.

Čak 98 posto osoba u ovoj skupini imalo je oblik dijabetesa.

Oni iz druge skupine imali su poremećena prehrambena ponašanja. Prema nalazima:

  • 37 posto ljudi u ovoj skupini bavilo se prejedanjem.
  • 61 posto izjavilo je da osjeća nedostatak kontrole nad grickalicama između obroka.
  • 92 posto je reklo da je jelo kad nije bilo gladno.

Profesor Field smatrao je da su karakteristike treće skupine iznenađujuće. Što se tiče metabolizma, ljudi u ovoj skupini imali su prilično prosječne profile koji su dosljedni pretilosti. Međutim, izvijestili su o vrlo niskoj razini poremećene prehrane - samo 7 posto je reklo da jede u nedostatku gladi.

"Zanimljivo je da nijedan drugi čimbenik nije razlikovao ovu skupinu od ostalih razreda", pišu istraživači.

Ljudi iz četvrte skupine izvijestili su da su kao djeca dobivali dijagnoze pretilosti. Prosječno su osobe u ovoj skupini imale indeks tjelesne mase (BMI) 32 do 18 godina. To je bilo najviše među skupinama, koje su do iste dobi imale kolektivni prosjek od oko 25 godina.

Članovi četvrte skupine također su imali najveći prosječni BMI, od 58, neposredno prije operativnog zahvata. Oni u ostalim skupinama imali su prosječni BMI od 45, zabilježen u istoj točki.

Generičke klasifikacije kompromitiraju nalaze

Gledajući podatke iz prve 3 godine nakon operacije, istraživači su primijetili da su žene u prosjeku izgubile 30 posto težine prije operacije, dok su muškarci izgubili 25 posto.

Kada je razlikovao po skupinama, tim je otkrio da su sudionici iz druge i treće skupine doživjeli najveće koristi od bariatrijske kirurgije.

Točnije, sudionici koji su prijavili neuređene prehrambene navike izgubili su najviše kilograma prije operacije - muškarci u prosjeku 28,5 posto, a žene u prosjeku 33,3 posto.

Ova su otkrića navela profesoricu Field i njezine kolege da istaknu važnost ispravnog razvrstavanja pojedinaca s pretilošću, umjesto da ih sve grupiraju u istu nejasnu kategoriju.

"Jedan od razloga zašto nismo imali jačih nalaza na polju istraživanja pretilosti jest taj što sve te ljude klasificiramo kao iste", napominje vodeći autor.

"Moglo bi biti vrlo vjerojatno da postoje neke nevjerojatno učinkovite strategije za prevenciju ili liječenje pretilosti", dodaje ona, "ali kada miješate pacijente različitih skupina, to razrjeđuje učinak."

none:  krv - hematologija Multipla skleroza genetika