Kako bi stresno jedenje moglo pripremiti tijelo za pohranu masti
Koristeći mišji model, istraživači su otkrili da inzulin kontrolira molekularni put u mozgu koji se aktivira tijekom stresa i dovodi do većeg debljanja.
Istraživači su odavno svjesni da stres može dovesti do ovisnosti i povećati rizik od bolesti. Studije su također pokazale da kronični stres može promijeniti način prehrane i utjecati na izbor hrane. Iako neki ljudi jedu manje dok su pod stresom, većina ih ima tendenciju prejesti i povećati unos visokokalorične hrane.
Kada se dogodi stres, nadbubrežne žlijezde oslobađaju hormon zvan kortizol, koji povećava apetit i motivira osobu da jede, posebno hranu bogatu masnoćama, šećerom ili oboje. U kombinaciji s visokim inzulinom - jednim od hormona koji kontrolira unos hrane, visoka razina kortizola ključni je čimbenik u takozvanom stresnom jedenju.
Obrasci prehrane razlikuju se od osobe do osobe, ali neka istraživanja sugeriraju da biološki spol osobe može utjecati na njihovo ponašanje u rješavanju stresa. Finsko istraživanje, koje je obuhvatilo gotovo 7000 adolescenata, pokazalo je da su žene vjerojatnije od muškaraca prejedale kada su pod stresom i da su imale veći rizik od pretilosti.
Razumijevanje onoga što kontrolira jedenje stresa
Profesor Herbert Herzog, voditelj laboratorija za poremećaje prehrane s Instituta za medicinska istraživanja Garvan u Darlinghurstu u Australiji, nedavno je predvodio tim istraživača koji je provodio istraživanje na miševima kako bi razumio što kontrolira prehranu od stresa. Istraživači su svoja otkrića objavili u časopisu Metabolizam stanica.
"Ova studija pokazuje da moramo biti puno svjesniji onoga što jedemo kad smo pod stresom kako bismo izbjegli brži razvoj pretilosti."
Prof. Herbert Herzog
Dio mozga zvan hipotalamus igra najznačajniju ulogu u kontroli unosa hrane, dok su znanstvenici amiggadu uključili u emocionalnu obradu. U ovoj su studiji istraživači otkrili: molekularni put kontroliran inzulinom u mozgu koji može dovesti do prekomjernog debljanja.
"Naše je istraživanje pokazalo da su miševi dulje vrijeme pod stresom i kad je bila dostupna visokokalorična hrana brže pretili od onih koji su konzumirali istu masnu hranu u okruženju bez stresa", kaže dr. Kenny Chi Kin Ip, vodeći autor studije.
Molekula u središtu ovog puta u mozgu naziva se NPY. Mozak ovu molekulu proizvodi prirodno tijekom stresnih vremena, a studija je pokazala da NPY potiče unos visokokalorične hrane kod miševa.
„Otkrili smo da je, kada smo isključili proizvodnju NPY u amigdali, smanjenje težine smanjeno. Bez NPY-a, debljanje na dijeti s visokim udjelom masti sa stresom bilo je isto kao i debljanje u okruženju bez stresa ”, objašnjava dr. Ip.
Stres i kalorična hrana stvaraju začarani krug
Istraživači su analizirali živčane stanice koje su proizvodile NPY u amigdali i otkrili da imaju receptore za inzulin, hormon koji gušterača proizvodi, a koji pomaže tijelu da pohrani i koristi glukozu.
U okruženju bez stresa, nakon obroka, tijelo proizvodi inzulin koji je odgovoran za isporuku glukoze iz krvotoka do stanica kako bi je mogle koristiti za gorivo. Također signalizira hipotalamusu da je vrijeme da prestanemo jesti.
Usporedbom miševa pod stresom s onima koji su bili bez stresa, istraživači su pokazali da se proizvodnja inzulina samo malo povećala tijekom stresnih vremena. Međutim, kada su usporedili miševe pod stresom na visokokaloričnoj dijeti s miševima bez stresa na uobičajenoj prehrani, otkrili su da su razine ovog hormona postale 10 puta veće u bivšoj skupini.
Te su visoke razine inzulina uzrokovale desenzibilizaciju živčanih stanica u amigdali na inzulin i povećale razinu NPY.
"Naša su otkrića otkrila začarani krug, gdje su kronične, visoke razine inzulina vođene stresom i visokokaloričnom prehranom promovirale sve više i više prehrane", zaključuje prof. Herzog.
Istraživački tim bio je iznenađen kad je otkrio da inzulin ima tako značajan učinak na amigdalu. Rezultati pokazuju da inzulin ne regulira samo funkcije u perifernim dijelovima tijela, već može utjecati i na važne putove u mozgu. Tim se nada da će te učinke istražiti u budućnosti.
