Kako san može pojačati imunološki odgovor vašeg tijela

Istraživači su uvijek iznova pokazali važnost kvalitetnog spavanja, pokazujući da solidan noćni odmor može pridonijeti mnogim aspektima fizičke i mentalne dobrobiti. Jedno novo istraživanje objasnilo je kako spavanje pridonosi pravilnom funkcioniranju imunološkog sustava.

Novo istraživanje pokazuje kako san pojačava funkcioniranje imunoloških stanica.

Dobivanje dovoljno kvalitetnog sna svake noći neophodno je ako želimo ostati zdravi i dobro funkcionirati tijekom dana.

Studije su pokazale da je nedostatak sna sličan prekomjernom pijenju kada je riječ o njegovim učincima na mozak.

Nedavna istraživanja također sugeriraju da loš san povećava osjetljivost na bol i može povećati vjerojatnost razvoja kardiovaskularnih problema.

Sada je studija koju je nedavno proveo tim sa sveučilišta u Tübingenu u Njemačkoj pronašla mehanizam koji spavanje spava s funkcioniranjem imunološkog sustava.

Znanstvenici koji su vodili ovu studiju otkrili su da dobar san može povećati učinkovitost određenih specijaliziranih imunoloških stanica nazvanih T stanice.

U studijskom radu - koji se sada pojavljuje u Časopis za eksperimentalnu medicinu - znanstvenici objašnjavaju što je srž ovog odnosa između sna i obrane tijela od infekcije.

Mehanizam koji ometa T stanice

T stanice doprinose imunološkom odgovoru tijela kada potencijalno štetno strano tijelo uđe u sustav.

Te imunološke stanice prepoznaju patogene, a zatim aktiviraju integrine, koji su vrsta proteina koji omogućava T stanicama da se prikače i uhvate u koštac sa svojim ciljevima.

Istraživači primjećuju da se malo zna o tome kako T stanice aktiviraju integrine, kao i o tome što može spriječiti te stanice da se prikače na potencijalno ugrožene ciljeve.

Kako bi saznao više o tim mehanizmima, tim se usredotočio na agoniste receptora vezanih za alfa Gs (agonisti receptora vezanih za plin). To su signalne molekule, od kojih mnoge imaju sposobnost blokiranja djelovanja imunološkog sustava.

Laboratorijskim analizama pronašli su neke agoniste receptora povezanih s plinovima koji su zaustavili T stanice da aktiviraju integrine, sprječavajući ih tako da se prikače na svoje ciljeve.

Agonisti receptora koje su pronašli uključuju dva hormona (nazvani adrenalin i noradrenalin), dvije proupalne molekule (nazvane prostaglandin E2 i D2) i adenozin (kemijska supstanca koja igra ključnu ulogu u staničnoj signalizaciji i prijenosu energije).

"Razine ovih molekula potrebne za inhibiranje aktivacije integrina", kaže koautor studije Stoyan Dimitrov, "opažaju se u mnogim patološkim stanjima, poput rasta tumora, infekcije malarijom, hipoksije i stresa."

Nastavlja, "Ovaj put stoga može doprinijeti suzbijanju imunološkog sustava povezanom s tim patologijama."

‘Spavanje bi moglo poboljšati odgovore T stanica’

Budući da razina adrenalina i prostaglandina obično pada tijekom spavanja, znanstvenici su odlučili otići korak dalje i detaljnije proučiti ovaj fenomen kod ljudskih sudionika.

Uzeli su T stanice nekim volonterima koji su spavali i nekima koji su ostali budni. Nakon analize ovih uzoraka, Dimitrov i tim vidjeli su da T stanice usnulih ljudi imaju višu razinu aktivacije integrina u usporedbi s istim stanicama uzetim ljudima u budnom stanju.

Dakle, napominju autori, to ukazuje na to da san ima pozitivan utjecaj na ispravno funkcioniranje T stanica kao dio imunološkog odgovora tijela, a to je zahvaljujući činjenici da su agonisti receptora povezani s plinovima u ovom trenutku manje aktivni.

„Naša otkrića pokazuju da spavanje može povećati učinkovitost odgovora T stanica, što je posebno važno u svjetlu velike prevalencije poremećaja spavanja i stanja koja karakteriziraju oštećenje sna, poput depresije, kroničnog stresa, starenja i rada u smjenama . "

Koautorica studije Luciana Besedovsky

U budućnosti se autori nadaju da bi njihovi rezultati mogli dovesti do razvoja novih terapija za jačanje funkcije T stanica, koje bi imale brojne primjene - uključujući u imunoterapiji raka.

none:  alkohol - ovisnost - ilegalne droge žensko zdravlje - ginekologija genetika