Kako stres utječe na mozak?
Redovito izlaganje stresu može utjecati na naše fizičko i mentalno zdravlje, ali kako to zapravo utječe na naš mozak? Na to pitanje odgovara jedna nova studija Medicinskog fakulteta na Harvardu.
Stres - posebno kada ga redovito doživljavamo - uzima značajan danak na našem umu i tijelu.
Može se osjećati razdražljivije i stalno umorno te utječe na našu sposobnost fokusiranja.
Kronični stres također može ometati naše načine spavanja, apetit i libido, a može i pogoršati niz zdravstvenih stanja.
To uključuje dijabetes, bolesti srca i gastrointestinalne probleme.
Jedna studija koja Medicinske vijesti danas pokriveni početkom ove godine, zapravo su vidjeli da čak i manje razine nevolje mogu povećati čovjekov rizik od kronične bolesti.
Kakav utjecaj stres ima na mozak u fiziološkom i kognitivnom smislu? Istraživači s Harvard Medical School u Bostonu, MA, istražili su ovo pitanje i izvijestili o svom odgovoru u časopisu Neurologija.
Hormon stresa utječe na pamćenje
U svojoj studiji istraživači su surađivali sa sudionicima prosječne starosti 49 godina i bez dijagnoze demencije.
U početku, istražitelji su tražili od svakog sudionika da prođe psihološki ispit. Također su procijenili pamćenje i sposobnosti razmišljanja svakog sudionika. U svrhu studije, ponovno su procijenili ove sposobnosti nakon prosječnog razdoblja od 8 godina.
Nadalje, na početku studije svi su dobrovoljci dali uzorke krvi. Tim ih je sakupljao ujutro, nakon odgovarajućeg razdoblja posta, kako bi rezultati krvnih pretraga bili točni.
Konkretno, istraživači su bili zainteresirani za mjerenje razina kortizola u krvi, koji je hormon koji se uglavnom oslobađa kao odgovor na stres. Nakon procjene razine kortizola, istražitelji su sudionike podijelili u skupine prema njihovim rezultatima.
Kategorizirali su sudionike s visokom, srednjom ili niskom razinom kortizola, pri čemu su srednje razine odgovarale normalnom rasponu razine kortizola od 10,8–15,8 mikrograma po decilitru.
Istraživači su otkrili da su ljudi s visokom razinom kortizola u krvi imali mnogo slabije pamćenje u usporedbi s vršnjacima s normalnom razinom kortizola. Važno je da je kod ovih osoba oštećeno pamćenje bilo i prije nego što su se pojavili očiti simptomi gubitka pamćenja.
Ti su rezultati ostali dosljedni čak i nakon što su istražitelji prilagodili relevantne modificirajuće čimbenike, kao što su dob, spol, navika pušenja i indeks tjelesne mase (BMI).
"Kortizol utječe na mnogo različitih funkcija", napominje autor studije dr. Justin B. Echouffo-Tcheugui, s Harvard Medical School, "pa je važno u potpunosti istražiti kako visoke razine hormona mogu utjecati na mozak."
"Važno je pronaći načine za smanjenje stresa"
Također, 2.018 sudionika složilo se da će se podvrgnuti MRI pretragama, kako bi istraživači mogli izmjeriti volumen svog mozga. To je omogućilo istraživačima da potvrde da ljudi s visokom razinom kortizola također imaju tendenciju da imaju niži ukupni volumen mozga.
Oni iz skupine s visokim kortizolom imali su prosječni ukupni moždani volumen mozga od 88,5 posto ukupnog volumena lubanje naspram 88,7 posto ukupnog volumena lubanje kod ljudi s redovnom razinom kortizola.
Što se tiče niske razine kortizola, istraživači uopće nisu pronašli nikakve veze između toga i pamćenja osobe ili volumena mozga.
"Naše istraživanje otkrilo je gubitak pamćenja i skupljanje mozga kod sredovječnih ljudi prije nego što su se simptomi počeli pokazivati", kaže dr. Echouffo-Tcheugui.
„[S] o važno je da ljudi pronađu načine za smanjenje stresa, poput dovoljno spavanja, umjerenog vježbanja, uključivanja tehnika opuštanja u svoj svakodnevni život ili raspitivanja kod liječnika o razinama kortizola i uzimanju lijekova koji smanjuju kortizol Ako je potrebno."
Dr. Justin B. Echouffo-Tcheugui
"Važno je da liječnici savjetuju sve ljude s višom razinom kortizola", dodaje. Ipak, istraživači priznaju da njihova studija ima određenih ograničenja - poput činjenice da su sudionicima izmjerili samo razinu kortizola u krvi jednom, što možda nije reprezentativno za njihovu dugotrajnu izloženost ovom hormonu.
Štoviše, primjećuju da je većina sudionika studije bila europskog podrijetla, što znači da nalazi možda ne odražavaju točno učinke stresa na druge populacije.
